Andreine kreacije otkrila sam putem instagrama i jednostavno sam se zaljubila u njenu gastro priču!

Inače arheologinja po struci, nadala se poslu gdje će moći otvoriti svoju kreativnost radeći na terenu, na zraku, uvijek u pokretu!

Kažu da ljudi planiraju, a bogovi se smiju pa je tako i u njezinom slučaju ispalo upravu suprotno svemu planiranom, tako da se danas bavi administrativnim aspektima zaštite kulturne baštine.

Blog sam počela pisati poprilično spontano, bez nekog konkretnog plana i vizije što ću s njim. Na kraju je on postao moje utočište i kreativni ventil koji mi jako treba. Kuhanje je moja prava strast i uživam u čitavom procesu nastajanja jednog jela. 

S vremenom sam uz blog strašno zavoljela fotografiju (hrane naravno) i sada ona uz kuhanje tvori neraskidivu vezu koja čini jedan blog kompletnim. 

Volim isprobati svakakvu hranu, gotovo sve ću pojesti bez predrasuda, a poseban izazov mi je kuhati tehnički zahtjevnija jela.

Moj blog je jedna velika mješavina svega toga.

Ima tamo i egzotičnih namirnica i naših tradicionalnih jela. Na njemu ima svega što me inspirira, što volim i o čemu u tom trenutku želim pisati. Ipak se trudim kuhati izbalansirano i imati nutritivno vrijedne obroke pa je i blog nekako zdravije orijentiran.

Ovisno u kakvoj sam fazi na njemu osvanu i potpuno nezdrave slastice, kao sada u ovom blagdanskom razdoblju, ali čini mi se da je sve to prihvatljivo dok je umjereno i povremeno.

Zdravi kolači su svakako zahtjevniji za izradu posebno ako govorimo o bezglutenskim brašnima koja se potpuno drugačije ponašaju od običnog bijelog brašna. Izazov su i slastice koje su bez ikakvih žitarica (brašna) i šećera. Za takve je potrebno više iskustva i poznavanja namirnica, al uz malo eksperimentiranja i istraživanja se sve može savladati. Mene trenutno jako inspiriraju sirove (raw) slastice koje okusom zbilja ni malo ne zaostaju za klasičnim kolačima, a nutritivno su neusporedivo bolje.

Ono što smatram svojom zdravom navikom je svakako sam odnos prema hrani. Ne  konzumiramo ništa industrijski prerađeno, nastojimo jesti hranu u njenom što prirodnijem izdanju, kupovati je lokalno, po mogućnosti organsku i sezonsku. Osim toga čitam deklaracije na svim proizvodima prije kupnje i to je navika koju bi preporučila svima, jednom kad to počnete primjenjivati iznenaditi ćete se što se sve može naći u naizgled bezazlenim proizvodima. :D

Iako je blagdansko slatko pretjerivanje polako iza nas, Andrea je za vas pripremila pravu energetsku slasticu sa kikiriki maslacem, bogatog okusa cimeta i sezama.

Kako se kikiriki maslac i tamna čokolada jako vole, nije mogla izostaviti ni, gotovo svima, tako omiljeni sastojak!

 

Pomiješajte maslac od kikirikija, jaje i šećer te sve tucite mikserom na niskoj brzini samo da se sastojci povežu.
U drugoj posudi pomiješajte zobene pahuljice, cimet, sezam, nasjeckanu čokoladu, malo soli i sodu bikarbonu.

Pomoću čvrste silikonske lopatice ili kuhače umiješajte suhe sastojke u mješavinu maslaca od kikirikija. Smjesa je dosta gusta i ljepljiva te će vam za ovo trebati malo snage, ali ništa ne brinite tako to treba biti.
Dobro sve povežite pa grabite žličicom komade smjese i među dlanovima je oblikujte u kuglice.

Kuglice složite na lim za pečenje obložen papirom za pečenje i pazite da ostavite razmak među njima od barem 2 cm. Svaku kuglicu dlanom malo spljoštite i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180˚ C.
Kekse pecite 9 – 10 minuta ili maksimalno do 12 minuta ako želite da budu jako hrskavi.
Pečene kekse izvadite iz pećnice i hladite ih na limu desetak minuta, a potom ih prebacite na rešetku i potpuno ohladite. Čuvajte ih u limenoj kutiji kao i sve druge kekse.